AKT

U slučaju Gordane Grubišić čini nam se da griješimo. Posvećenost kiparstvu autorica u zbilji sažimlje u manje formate ili u slici i crtežu akrilom zapravo ponovno progovaravši kiparskim jezikom. U radionici Forma Viva – Sveti Kuzam kroz nekoliko godina pak djeluje na stvaranju svoje kamene skulpture u plain-airu. Iznenađujuća volumenska definicija surovošću materije same upućivala bi na maskulini energetski naboj i snažni virilni rakurs u odnosima volumena spram prostora. Kontrast motivske organičke vizije sudara se s apsolutom tvrda materijska stilizirana plasticiteta. Zatvorena horizontalna naznačena anatomska forma femininog akta teškom se statikom kompozicije već na prvi ogled muči sputanom snagom uzničkoga stanja. Žensko je to tijelo zarobljeno u muškom grču strastvene sekvence. Dualitet androginog korpusa maskuline muskularne kontrakcije otvara nam nepregledne prostore same naše ljudske dvojnosti i pojavnosti. Oštre plohe široka zamaha ograničuju se oštrim bridovima apstrahirana humanoidna karaktera. U odnosu segmenta spram cjeline kompozicije nameće se postkubistički stilski koncept. Uglačana tekstura plohe svjedoči htijenje svladavanja kamene strukture a prirodna bjelina materije dinamizirana je chiaro scurim lomom svjetlosti strogo odrezanih formi. Skulpturalni siže poziva na taktilno osjetilno osvjedočenje primarne vizualne senzacije. Ostala osjetila ponaosob vežimo uz osobne iskustvene funduse stvorivši bogatstvo unikuma cjelovita vlastita doživljaja. Kiparica Gordana Grubišić u napregnutoj formi strastvena stvaranja u Grču predstavlja se muškom rukom vođenom ženskim srcem svoje posebitosti.”