KVARNERSKA JEDRA

… Odustajanje od starih navada, pomodnost i zaboravnost zadaju udarac mirnodušnom i gostoljubivom tradicijskom selu uz koje su vezana naša djetinjstva. Lakoća je zaborava nepodnošljiva (po Kunderi), no posljedice su kobne po naraštaje i prirodu. Stoga nas ne iznenađuju interpolacije raspela, poklonaca ili samostojećih Kristovih portreta u bilogorski panoptikum. Slikar se javlja kao dogodopisac, kroničar, ali i kao diskretni opominjatelj na civilizacijskoj rasputnici. Na kraju priče, starice-klijeti položene su na križ, ispisan je memento njihovu trajanju, mrklina se nadvila nad bilogorske prijevoje i kuštrave kosine, i doba ekvinocija konačno preuzima vlast. Vihori, kovitlaci, rojevi pahuljica i padajuće zvijezde pojačavaju apokaliptični ugođaj i uozbiljuju elegične umjetnikove pripomene…“