„… Oblik, oslobođen u kamenu, ostaje duboko intimističan, zatvoren i sačuvan unutarnjim mirom poput školjke koja čuva biser od znatiželjna svijeta. Upravo je ta poetika potakla mnoge likovne kritičare da skulpture Antuna Kneževića usporede s poezijom kamena, jer nedodirljive tajne ovih skulptura vabe željom za otkrivenjem i prodiranjem u otkucaje srca čije vibracije osjećamo tek na površini fino uglačanih ploha ili namjerno ostavljenog otkucaja kipareva dlijeta… a tamo gdje ne dodiruje ništa, bilo kamena progovara samo. I dok su motivi žena svoju liričnost zaustavili u kamenu, motivi raspela pronašli su se na nešto krhkijem materijalu drveta i kosti…
… Ta stalna kipareva težnja za utjelovljenjem osjetilnog u materijalnom, doista ostavlja profinjen senzualan sklad tankoćutne erotičnosti u prožimanju unutarnjeg i vanjskog, dodirljivog i nedodirljivog, ostavljajući uvijek dovoljno međuprostora stalnoj čežnji za dostizanjem savršene ljepote.“
Silvija Benković u predgovoru kataloga
Antun Knežević rođen je 1941. godine u Babinoj Gredi. Izrađuje skulpture u kamenu, reljefe u bakru, minijature u kosti, drvu i životinjskom rogu. Bavi se i izradom dekoracija za uređenje interijera.