Skulptura u izradi

Georgette Yvette Ponté

„Žena… taj čarobni, tajanstveni univerzum pun nedokučivih mehanizama i rezona. Iznenađujući samu sebe, ženski habitus ostavlja bez ikakova odgovora. Još i vše suprotni svoj pol. U stalnome traženju i mjeni vječnoj bez kraja, bira promjenu i tranziciju ideja svojih, odabira i stanja. Dinamika perpetuuma potrage za novim
vidicima. Tako stvorena da udahnjuje život novom životu, žena je vječna stopa ponovna začetka i konstantna hoda. Enigmatska neobična divlja zvjerka i pitoma ovijuša. Žena pored tolikih žena.

Žena je i prapočetak iz svemira i zemlja sama. Mjesto početka i roditeljica. Majka i hraniteljica. Tješiteljica. Ljepotica. Senzualna izazivačica. Nježna, krotka davateljica. Sve to i kudikamo više jest – žena. Od pola do pola i zemlje i mora… sve je to ŽENA.

Mlada likovna umjetnica, akademska kiparica Georgette Yvette Ponté predstavlja opus slika i dvije skulpture. Tematski nazivnik žena. U slikarskom opusu uljanim bojama na platnu slikarica tretira motivsku inačicu varirajući rakurs žestinom kiparice. Aktovi pastozne fakture bliže se reljefnom duktusu skulpture. Tragovi
kista dlijeto su što se vehementno zariva u kamen ili drvo. Struktura je to snage čvrste erotske razmjene. Teksturalna varijacija enormne navale putena sižea. Žena i sekventni akt feminina obličja potencira jačinu naglašene tjelesnosti. Dinamika kompozicijskih rakursa doprinosi voajerskom domišljanju tematskih smjernica. Gotovo muški, čvrstim tretmanom izvodi se akt što slijedom sekvenci čini cjelinu. Nije li i to pogled kiparska oka u sintetizitanju rakursa i poimanja prostorna zauzeća? Modro u poniranju sivo crnih, morem ili pak smeđim i mrkim, zemaljskim idiomom tvore se muške slike žena nepatvorene već porođene ženskom rukom. Slikom plošnom i skulpturom u sadri što poigrava se prostorom dominira i morem i zemljom… ŽENA.”

Theodor de Canziani

Georgette Yvette Ponté

Georgette Yvette Ponté rođena je u Nici u Francuskoj 1983. godine. U Hrvatskoj živi od svoje sedme godine. Srednju školu Primijenjenih umjetnosti završila je u Rijeci. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Peruška Bogdanića, čime stječe akademski naslov magistre kiparstva. Svojim radovima iskazuje snažan socijalni angažman. Društveni pritisak nasuprot istinskoj potrebi, suvišno i nepotrebno nasuprot nasušnog, a često nedostupnog. Umjetno umjesto prirodnog, neprirodno umjesto istinitog. Sučeljavajući opreke, Georgette svojim radovima optužuje bezobzirnost suvremeno modno medijskih estetskih imperativa iskazujući posebnu posvećenost svojem radu. Istraživanja zasniva na rodnoj/spolnoj diskurzivnoj analizi (ženskog tijela). Najveću inspiraciju nalazi u kamenu i uvijek teži zadržati potrebu tradicionalne vještine. Do sada je ostvarila više skupnih te samostalnih izložbi, dobitnica je mnogobrojnih međunarodnih nagrada od kojih izdvajamo: prva nagrada za fotografiju 2011. godine. na 26. međunarodnom likovnom natječaju Volosko te prva nagrada 2016. na 31. međunarodnom likovnom natječaju Volosko u profesionalnoj skupini. S Petrom Macapiom uključena je u projekt „Obrana kontraposta” te sudjeluje na umjetničkoj rezidenciji GLO ART u Kraljevini Belgiji. Uz kamen istražuje različite materijale i tehnike, kao što su beton, staklo, acrystal… Uz kiparstvo svojim radom ulazi i u domenu fotografije i slikarstva.